Uvodna riječ (III. javni sastanak)

Abstract

U ime Odjeljenja medicinskih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine čast mi je da pozdravim vas koji ste se odazvali pozivu na naš III javni sastanak, koji je posvećen problemima korištenja evaluativnih ili evaluacijskih istraživanja u područjima medicinskih nauka, medicinske nastave i zaštite zdravlja.

Za informaciju onima koji su prvi put prisutni na ovom sastanku, želim da kažem da je prošle godine naše odjeljenje odlučilo da pokuša proširiti krug lica koja će učestvovati u naučnim raspravama naše akademije. Vaš današnji odaziv i prisustvo na raspravi o evaluativnim istraživanjima je za nas ohrabrenje i podstrek da i u buduće nastavimo zajedničku obradu naučne problematike iz oblasti medicinskih istraživanja.

Evoluirati znaci odrediti vrijednost nečega. Izbor predmeta za evaluaciju ovisi o onome šta želimo ocijeniti, počevši od djelovanja nekog lijeka ili terapeutskog postupka pa do kvaliteta ljekarskih usluga, ili rada određene grane zaštite zdravlja, ili efikasnosti rada neke zdravstvene ustanove u cjelini ili, još šire, efikasnosti određenih zdravstvenih programa ili zdravstva u cjelini.

Evaluacijska istraživanja su posljednjih dvadesetak godina u svijetu počela dobijati sve veći zamah. Što se tiče zdravstva i medicinskih nauka, uključivši i medicinsku nastavu, ova istraživanja su krenula naprijed zahvaljujući Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Članovi našeg odjeljenja su odlučili da evaluacijska istraživanja stave na dnevni red naučne i stručne javnosti zato što ona mogu mnogo doprinijeti naporima za privrednu stabilizaciju i bolje poslovanje u zdravstvenoj djelatnosti, kao i u ostalim društvenim službama i privredi. Nemoguće je sutra raditi bolje ako čovjek ne zna da li danas radi dobro i da li bi mogao bolje. Da li je ono što danas radimo najbolje, da li je to najjeftinije i da li je to najuspješnije ili se može nešto učiniti da bude više i bolje? To je društveni smisao evaluacije. Kada pratimo rad zdravstvenih ustanova, ili gledamo šta i kako rade samoupravne interesne zajednice za zaštitu zdravlja ili šta i kako odlučuju zajednice za naučni rad ili visoko školstvo, onda vidimo da one uglavnom ne zasnivaju svoju odluku na prethodnoj evaluaciji ranijeg rada. U najvećem dijelu zdravstva evaluacija se praktično ne primjenjuje, nego finansiranje iz godine u godinu ide prema onom kako se radilo ranije a da se ni ne postavlja pitanje da li je to dobro ili nije, može li bolje ili ne može. Ima ljudi koji kažu da to što nema evaluacije nije slučajno, da to nije stvar nedostatka novca ni nepoznavanja metodologije (iako tu ima dosta složenih metoda}, nego da je posrijedi strah od ocjene da ne bi neko došao pa kazao: ,,ovaj vam rad nije dobar''', ili ,,ovaj SIZ ne radi dobro" ili ,,ova ustanova ne radi dobro". Za one koji se boje, bolje je ne evoluirati, jer ćemo u tom slučaju svi ostati dobri. Medutim, svrha evaluacije nije da nekoga osramoti i obruka, nego samo da otkrije može li nešto bolje da se uradi. Malo ima djelatnosti u kojima se ne bi moglo bolje raditi. U želji da stimuliramo nastojanje da na području medicinskih nauka, odgoja kadrova i zaštite zdravlja počnemo raditi bolje, kvalitetnije, ekonomičnije, i si., jednom rijeci — efikasnije, mi smo sazvali današnji sastanak.

Sastanak je zamišljen tako da će trojica referenata u svom izlaganju prikazati problematiku i mogućost na svakom od ovih sektora, a zatim ste pozvani svi ovdje prisutni da dadete svoj prilog razmatranju ove teme. Niko od vas nije početnik. Svi imate dosta znanja i iskustva. Danas nam se pruža prilika da zajednički razmišljamo šta bi se moglo bolje i više napraviti i koje bi korake trebalo učiniti da na svim pomenutim sektorima krenemo uspješnije naprijed, bolje se koristeći onim što imamo.